Video Cassette Recording Long-Play (VCR-LP) kasnija je varijanta Video Cassette Recording (VCR) kućnog analognog formata za snimanje videa kojeg je osmislio Philips. VCR-LP koristio je sporiju brzina vrpce i tehnika snimanja po kosom azimutu omogućeno je dulje vrijeme reprodukcije bez primjetnog gubitka kvalitete slike. VCR i VCR-LP formati koristili su identične VCR kasete, ali snimke su bile nekompatibilne između dva sustava. Videorekorder Philips N1700 izdan 1977. bio je prvi uređaj koji je podržavao VCR-LP format. VCR-LP kasete imale su različite duljine trajanja između 60 i 180 minuta. Kasete su proizvodili Philips, BASF i drugi. Kasniju, još dulju varijantu ovog formata, Super Video (SVR) proizvodio je isključivo Grundig. U kasnim 1970-ima VCR formate zamijenio je Video 2000.

Tehničke karakteristike
Povećanje trajanja video zapisa Philips je postigao koristeći novu tehniku ​​pod nazivom snimanje pod kosim azimutom (eng. Slant Azimuth recording), gdje su glave bile postavljene na bubanj pod blagim kutom u odnosu na pjesmu koja se zapisuje. Dvije glave bile su postavljene pod suprotnim kutovima, što je spriječilo jednu glavu da pokupi smetnje od susjednih staza budući da su one snimljene pod drugim kutom. Time je uklonjena potreba za zaštitnim razmacima (eng. guard band) između pjesama pa su se one mogle snimati mnogo bliže jedna drugoj na vrpci. To je zauzvrat značilo da se vrpca može pokretati brzinom manjom od upola manje od stroja za VCR format.

Povijesni značaj
S VCR-LP formatom po prvi se puta cijeli dugometražni igrani film mogao držati na jednoj video kaseti.