ADAT (Alesis Digital Audio Tape) je format magnetske vrpce koji se koristi za snimanje osam digitalnih audio zapisa na istu S-VHS vrpcu koju koriste potrošački videorekorderi. U siječnju 1991. predstavila ga je američka kompanija za glazbenu eletroniku Alesis, a prvi rekorderi isporučeni su u veljači ili ožujku 1992. Koristile su standardne S-VHS trake kao fizički nosač, omogućujući snimanje visokokvalitetnog digitalnog zvuka u profesionalnim i poluprofesionalnim okruženjima. Sustav je bio namijenjen višekanalnom snimanju i reproduciranju te je značajno popularizirao digitalno snimanje zbog svoje pristupačnosti i relativno niske cijene. ADAT trake proizvodile su se od 1992. do 2003. kada su postale zastarjele zbog širenja digitalnih radnih stanica (DAW) i tvrdih diskova. Iako su ADAT uređaji danas povijesni, njihova ADAT Lightpipe optička tehnologija za prijenos višekanalnog zvuka još uvijek se koristi u audio industriji.

Tehnologija i izvedba
ADAT sustav omogućavao je snimanje do 8 kanala zvuka na jednoj traci, s rezolucijom do 16-bit/48 kHz (kasnije i do 20-bit/48 kHz s ADAT XT modelom). Trake su bile međusobno kompatibilne s drugim ADAT uređajima unutar iste generacije. Jedna traka mogla je pohraniti do 40 minuta audio zapisa u standardnoj konfiguraciji. Snimanje i reprodukcija obavljali su se pomoću ADAT rekordera koji su koristili optičku vezu za povezivanje s drugim uređajima, omogućujući sinkronizaciju više jedinica za proširenje kanala.

Povijesni značaj
ADAT je omogućio malim studijima i nezavisnim glazbenicima pristup visokokvalitetnim višekanalnim digitalnim snimkama, što je prije bilo moguće samo s puno skupljim sustavima. Zahvaljujući modularnoj prirodi, korisnici su mogli povezati do 16 uređaja kako bi dobili čak 128 audio kanala. ADAT trake su se koristile u glazbenim studijima, filmskim projektima i televizijskoj produkciji tijekom 1990-ih i ranih 2000-ih, prije nego što su ih zamijenili naprednije digitalne tehnologije.