HDCAM je verzija Digital Betacam formata za digitalno snimanje video zapisa visoke razlučivosti na videokasetu. Na tržištu ju je predstavio Sony 1997. HDCAM trake proizvodile su se u malim i velikim veličinama kaseta. Glavni konkurent HDCAM-u bio je DVCPRO HD format kojeg je nudio Panasonic. HDCAM više nije u širokoj upotrebi nakon što su ga zamijenile memorijske kartice, formati snimanja na disku i SSD-ovi. Unatoč padu upotrebe, Sony još uvijek proizvodi nove HDCAM trake od 2023.
HDCAM ima 4 audio kanala i može podnijeti sve uobičajene brzine kadrova između 24 i 30 FPS. Problem je u full HD okviru koji ima 1920×1080 piksela. Kako bi brzina podataka bila dovoljno niska da se ovo stavi na vrpcu, HDCAM – kao i njegov potrošački rođak HDV – snima okvire u 1440×1080 piksela, gdje je svaki piksel vodoravno zgnječen i proširen 1,33 puta tijekom reprodukcije. Ista ideja se koristi u 16:9 SD signalima, gdje je svaki “kvadratni” piksel rastegnut 1,78 puta kako bi odgovarao omjeru širine i visine zaslona. Osim toga, HDCAM koristi istu DCT kompresiju koju vrlo uspješno koristi Digital Betacam. Ali za razliku od svog prethodnika, HDCAM komprimira YUV signal u 3:1:1 umjesto u 4:2:2. To nije tako dobro – ali opet je cilj održati nisku brzinu prijenosa podataka. Zaliha trake je u biti ista kao Digital Betacam s istom gustoćom čestica, a jedina razlika je jarko narančasti poklopac i nešto više rupa na dnu. HDCAM zapravo ne bilježi svaki detalj koji HD-SDI signal potencijalno može ponuditi pa je Sony stvorio potpuno novi format snimanja – HDCAM SR.
Izvori
HDCAM – Wikipedia
What’s the difference between HDCAM and HDCAM SR? – versluis.com