Compact Disc-Interactive (CD-I, kasnije CD-i) digitalni je optički disk format za pohranu podataka kao i hardverska platforma, koju su zajedno razvile i plasirale nizozemska tvrtka Philips i japanska tvrtka Sony. Iako je razvoj počeo 1984., a format je najavljen 1986., prvi player, kojeg je proizveo Philips, izašao je u drugoj polovici 1991. CD-i nastao je kao proširenje CDDA i CD-ROM-a i specificiran u specifikacijama Zelene knjige, koju su zajednički razvili Philips i Sony, za kombinaciju zvuka, teksta i grafike. Dvije su tvrtke u početku očekivale da će utjecati na industriju obrazovanja/obuke, prodajnih mjesta i kućne zabave, ali CD-i danas je uglavnom zapamćen po svojim videoigrama. Mediji objavljeni u tom formatu uključivali su videoigre, edutainment i multimedijske referentne naslove kao što su interaktivne enciklopedije i obilasci muzeja – koji su bili popularni prije nego što je javni pristup internetu bio raširen – kao i poslovni softver.

CD-i mediji fizički imaju iste dimenzije kao CD, ali s do 744 MB digitalne pohrane podataka, uključujući do 72 minute video zapisa u punom pokretu. CD-i playeri obično su bili samostalni uređaji koji se spajaju na standardni televizor, a neke manje uobičajene postavke uključivale su integrirane CD-i televizijske prijemnike i module proširenja za osobna računala. Većinu playera stvorio je Philips. U ljeto 1996. Philips je objavio da će ukinuti CD-i sustav. Navodno je Philips izgubio blizu milijardu dolara na konzoli od njenog predstavljanja u SAD-u.