S-VHS ili Super VHS je naprednija verzija VHS standarda za kućne video-rekordere, a predstavio ga je JVC 1987. u Japanu. S-VHS poboljšava razlučivost osvjetljenja povećanjem propusnosti osvjetljenja što je moguće radi zbog povećanog nosača osvjetljenja s 3,4 MHz na 5,4 MHz. Povećana propusnost osvjetljenja stvara 60%-tno poboljšanje detalja slike ili horizontalne rezolucije 420 vertikalnih linija po visini slike nasuprot VHS-ovih 240 linija. S-VHS video-rekorderi i kasete gotovo su identični po izgledu i načinu rada te kompatibilni s VHS-om, ali stari VHS video-rekorderi ne mogu vrtiti S-VHS kasete. Unatoč svom imenovanju logičkim nasljednikom VHS-a, S-VHS nije se približio zamjeni VHS-a te nije uspio steći značajan tržišni udio. Iz različitih razloga, potrošači nisu bili zainteresirani platiti više za poboljšanu sliku. Isto tako, iznajmljivanje S-VHS-a i prodaja filmova bili su vrlo loši. Nekoliko unaprijed snimljenih filmova pušteno je na S-VHS, ali loša prihvaćenost tržišta navela je studije da svoje proizvode prebace iz S-VHS u Laserdisc, a zatim na DVD.
