Compact Video Cassette (CVC) bio je jedan od prvih formata videokazeta za analogno snimanje koji je koristio traku manjih dimenzija u usporedbi s dotadašnjim VHS i Betamax formatima. Razvila ga je japanska tvrtka Funai Electronics, s ciljem prijenosne upotrebe. Prvi videorekorder za ovaj format, Model 212, predstavili su 1980. godine Funai i Thomson SA, kao rezultat njihovog zajedničkog ulaganja u proizvodnju i popularizaciju formata na tržištu kućnih filmova. Sustav je uključivao videorekorder i ručnu video kameru, a bio je iznimno kompaktan i lagan za to razdoblje. Ovaj format prestao se proizvoditi najkasnije 1984. Format ne treba brkati s Video 2000 koji je nosio sličan naziv Video Compact Cassette.

Tehničke karakteristike
Format CVC koristio je kasete veličinom usporedive s videokasetama od 8 mm, koje su sadržavale magnetsku vrpcu širine 6,5 mm. Za razliku od većine drugih formata videokaseta s kolutima s prirubnicama, CVC kazete koristile su čvorišta trake bez prirubnica, slično dizajnu kompaktne audio kazete, što je omogućilo prostorno učinkovitiji dizajn. U početku su bile dostupne samo V30 trake s kapacitetom od 30 minuta snimanja, dok su kasnije uvedeni modeli V45 (45 minuta) i V60 (60 minuta). Oznake mogu uključivati: V30 i VE30 (modeli 730E, 712 ili FZ 3000), VE45 (model 745 ili FZ 4500) & VE60 / V60 (model 760), a mogu imati oznaku “microvideo”. Marke vrpci obično su Technicolor, Funai, Siemens, Grundig, Universum ili Uher, a većina snimaka ovog formata nastala je oko 1982. – 1984. godine. Format je podržavao televizijske sustave NTSC, PAL i SECAM, a kazete su bile označene oznakom “VExx” kako bi se razlikovale. Kao i kod većine analognih sustava, snimljene vrpce mogle su se reproducirati isključivo na uređajima kompatibilnim s istim televizijskim sustavom na kojem je snimanje izvedeno. Loša osobina ovih videokazeta bila je niska kvaliteta trake koja je bila sklona ispadanju s pojavom linija bijelog snijega tijekom video reprodukcije. Osim toga, sami strojevi imaju brojne nedostatke u dizajnu koji ih čine prilično nepouzdanima, a oni koji rade i danas su vrlo rijetki.

Povijesni značaj
Format nije bio komercijalno uspješan i imao je mali utjecaj na kućnu upotrebu. Vodiči potrošača u to vrijeme su ga potpuno zanemarivali ili opisivali kao “teško za pronaći”.