Godine 1977. Olivetti je plasirao P6040, stolno “osobno mini računalo”. Ovo računalo opremljeno je novim uređajem za pohranu podataka, malom disketom koju Olivetti naziva Minidisk. I pogon i mediji kompaktne su veličine. Olivetti Minidisk ili Minidisco kako ga nazivaju u talijanskoj dokumentaciji, zapravo je 2,5 inčni floppy (promjer 6,5 cm) bez kućišta i nije isto što i magnetno-optički medij Minidisc iz 1992. Olivetti opisuje Minidisk kao “lak za rukovanje, kompaktan, lako se arhivira i otprema, idealan je za arhiviranje programa ili podataka”. Minidisk se koristio za pohranu programa i za pohranu podataka. Kapacitet za pohranu bio je samo 3 kB (u brošuri opisan kao “3000 znakova”), ali dovoljan za stroj koji je imao memoriju od samo 3 kB.

Disk je jednostran, samo je donja površina presvučena magnetskim materijalom. Na gornjoj strani diska utisnut je broj kako bi se omogućila identifikacija, jer nije bilo moguće primijeniti naljepnice. Minidisk zapravo nije bio disketa, barem ne u onom smislu u kojem ga danas razumijemo. Njegova organizacija podataka nije slijedila onu ostalih disketa, odnosno onu s tragovima i sektorima. Podaci na disketi bili su pohranjeni u jednoj spiralnoj stazi koja je tekla odvana do središta diska. Pjesma je stoga nalikovala onoj na vinilnoj glazbenoj ploči. Metodologija snimanja i tehnike pristupa bile su iste kao i kod uređaja za pohranu magnetne vrpce, osim što je put pohrane, umjesto da je bio uz traku, spiralno postavljen na disk. Ova metoda pohrane nije dopuštala nasumični pristup sadržanim podacima. Disk je trebalo čitati (ili pisati na njega) odjednom, tako da se na disk mogao pohraniti samo jedan program.

Ako se disk koristio za pohranu podataka, nije bilo moguće zamijeniti samo promjene nego je bilo potrebno prepisati sve. U Minidisku ovo ograničenje nije bilo vrlo relevantno jer se zbog malog kapaciteta ova se operacija događala u kratkom vremenu. Za P6040 Olivetti je naveo vrijeme potpunog čitanja ili pisanja diska od 6 do 11,5 sekundi.

Uz P6040, Minidisk se koristio i od 1978. za sustav za pisanje TES 401, jeftin sustav za obradu teksta, s linijskim prikazom, gdje je korišten za pohranu dokumenata. Pogon TES 401 razvijeni je model onoga što nalazimo u P6040. Kapacitet minidiska povećava se na “8000 znakova” povećanjem gustoće tragova ili, točnije, smanjenjem “koraka” spirale.

Tehniku ​​minidiska Olivetti kasnije je usvojio japanski Mitsumi QuickDisk, disketa koja se koristila 1980-ih na kućnim računalima, glazbenim instrumentima i sustavima za obradu teksta. Tehnika spiralnog digitalnog snimanja pronaći će svoju najvažniju primjenu na CD-ROM-ovima i DVD-ima.

U muzeju je verzija Mini-Disky 65 koji je proizvela kompanija db Döbbelin & Boeder.