V-Cord je format videokasete za analogno snimanje koji je razvio i objavio Sanyo. V-Cord (kasnije nazvan V-Cord I) objavljen je 1974. godine, a na kasetu je mogao snimati 60 minuta. V-Cord II, objavljen 1976. godine, mogao je snimiti 120 minuta na V-Cord II kasetu. V-Cord II strojevi bili su prvi potrošački videorekorderi koji su nudili dvije brzine snimanja. Za razliku od kasnijih formata VHS i Betamax kod kojih je vrpca okrenuta prema naprijed na dugoj strani kasete, uložak V-Cord ubacivao se u rekorder postrance, a vrpca je izlazila iz bočne strane. Sustav je imao dva načina snimanja: standardni način rada (standard mode – STD) s duljinom snimke od jednog sata i način dugog reproduciranja (long-play – LP) koji je žrtvovao kvalitetu snimanja radi dodatnog kapaciteta s duljinom snimke od dva sata. Videorekordere za V-Cord proizvodili su Sanyo i Toshiba. Krajem sedamdesetih potisnuli su ga VHS i Betamax.
