Steno-kaseta je analogni format kasete koju je razvio Grundig za snimanje govora na diktafonima i automatskim sekretaricama. Na tržište ju je Grundig uveo 1971. Široku je primjenu stekao u Njemačkoj, gdje je uspostavljen kao DIN standard (DIN 32750-T) 1983. ili 1985. Maksimalna duljina snimke je 30 minuta. Razlikuje se od ostalih formata kaseta za diktafone (poput mikrokasete) integriranim indeksom brojača vrpci, pokazujući količinu dostupne vrpce. To je prva minijaturna kazeta s integriranim prikazom vrpce koja je precizna u minutu. Steno-kasete obično rade na frekvenciji od 100 do 5000 Hz. Steno-kaseta 30 ima deblju traku od ostalih kasetnih sustava za diktiranje što smanjuje stvaranje petlji i puknuća na vrpci. Dimenzije kasete su 65 mm × 45 mm × 9,3 mm.
Slični formati su mini-kaseta koju je predstavio Philips 1967. i mikrokaseta koju je predstavio Olympus 1969.
Steno-Cassette 30 – Wikipedia [na njemačkom jeziku]
Steno-Cassette – Wikipedia