U-matic (1971.)

Video vrpce

U-matic je analogni format videokaseta za snimanje koji je Sony prvi put prikazao u prototipu u listopadu 1969. godine, a na tržištu je predstavljen u rujnu 1971. To je bio jedan od prvih video formata koji su koristili videokasetu, za razliku od različitih kolutova s trakom (reel-to-reel ili open-reel). Traka je široka 19 mm ili 3/4 inča. Za razliku od većine ostalih formata kaseta, valjci u kaseti okreću se u suprotnim smjerovima tijekom reprodukcije, premotavanja unaprijed i unatrag: jedna će se rola kretati u smjeru kazaljke na satu, dok će se druga kretati u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. U-matic je također dostupan u manjoj veličini kasete, službeno poznatoj kao U-Matic S (usporedba kaseta po veličini je na slici 3).

Pri predstavljanju U-Matica 1971., Sony je prvotno zamislio da to bude format videokasete orijentiran na potrošačko tržište. To se pokazalo kao neuspjeh zbog visokih troškova proizvodnje i rezultirajuće maloprodajne cijene prvih videorekordera. No, cijena je bila dovoljno pristupačna za industrijske i institucionalne kupce gdje je format bio vrlo uspješan za takve primjene kao što su poslovna komunikacija i obrazovna televizija. Kao rezultat, Sony je preusmjerio marketing U-Matica u industrijski, profesionalni i obrazovni sektor.

U-Matic je još veći uspjeh postigao u industriji televizijskog emitiranja sredinom 1970-ih, kada su brojne lokalne TV stanice i nacionalne TV mreže koristile format nakon što je 1974. na tržište izašao njegov prvi prijenosni model, Sony VO-3800. Ovime se ušlo u tzv. doba ENG-a ili elektroničkog prikupljanja vijesti (prikupljanje i prezentacija vijesti putem audio i video tehnologije), što je na kraju učinilo zastarjelim prethodne 16-milimetarske filmske kamere. Takav film zahtijevao je razvoj koji je trajao dulje vrijeme u usporedbi s trenutačno dostupnom reprodukcijom video vrpce, što omogućava brže vijesti.

Izvori

U-matic – Wikipedia

Ostalo iz kategorije Video vrpce

MPEG IMX (2001.)

MPEG IMX je varijanta Digital Betacam formata koju je 2001. prezentirao Sony. Digitalna video compresija koristi H.262/MPEG-2 Part 2 kodiranje na većoj brzini prijenosa nego Betacam SX: 30 Mbit/s (6:1 kompresija), 40 Mbit/s (4:1 kompresija) ili 50 Mbit/s (3.3:1...

DVCPRO HD (2000.)

DVCPRO HD, također poznat kao DVCPRO100, varijanta je video DV formata visoke razlučivosti koji se može zamisliti kao četiri DV kodeka koji rade paralelno. Brzina prijenosa video podataka ovisi o brzini kadrova i može biti niska od 40 Mbit/s za režim od 24 okvira/s i...

Sony DV2000 (2000.)

Godine 2000. Sony je izdao obljetnički primjerak MiniDV kasete nazvan DV2000 (DVM60Z ili DVM-60Z). Dizajnirana kaseta dolazi u dizajniranoj zaštitnoj kutijici, a na svakoj kaseti ugraviran je serijski broj. U zbirci se nalazi kaseta sa serijskim brojem 005796. [ngg...

Digital8 (1999.)

Digital8 (D8, Di8, D-Eight) je videokaseta za digitalno snimanje za kamkordere temeljena na 8 mm video formatu koji je razvio Sony. Predstavljena je 1999. Format Digital8 kombinacija je ranijeg analognog formata Hi8 s digitalnim DV kodekom. D8 kasete iste su kao...

Digital Tape Format (DTF) (1998.)

Digital Tape Format je format za pohranu podataka na magnetskoj vrpci koji je razvio Sony. Koristi 1/2 " široku traku, u kaseti s dva koluta, koja se zapisuje i čita spiralnim postupkom skeniranja (eng. helical scan). Format je opisan u ECMA 248 (usvojen u lipnju...