Tefifon je format za reprodukciju zvuka proizveden u Njemačkoj. Zvuk je snimljen na 35 mm filmu koji se vrti u beskrajnoj petlji, dugom i do 100 metara, ispisivanjem bočnih žljebova na filmu iglom, slično kao kod zapisa na fonografskoj ploči. Žljebovi su bili utisnuti spiralno po cijeloj širini trake, na način sličan Dictaphoneovom formatu Dictabelt. Film se nalazi u plastičnom ulošku koji se naziva Tefi, a reproduciran je na brzini od 7 1/2 inča u sekundi pomoću safirske igle koja se pomiče po žljebovima na način sličan ploči i kristalnog podizača. Pojavio se u pedesetima iako se razvija od 1920-ih. Glavni posao izvodio je Karl Danici (1905-1979) iz Kölna, koji je organizirao tvrtku koja je to vodila – Tefi-Apparatebau. Zbog dugog vremena reprodukcije, sat vremena za mali uložak i do četiri sata za veće uloške, činilo se da uređaj ima obećavajuću budućnost. Godine 1954. izdan je katalog s 264 snimljene trake na popisu, većinom kompilacija popularnih hitova ili plesne glazbe, opera i opereta. Uređaji za reprodukciju zvuka s Tefi uložaka izravno su se prodavali na posebnim prodajnim mjesta povezanim s Tefi proizvođačem formata.
Tefi ulošci izrađeni su u tri veličine:
– mala veličina s 15 minuta zvuka
– srednja veličina s 1 sat zvuka
– velika veličina s 4 sata zvuka.
Nemogućnost firme da osigura usluge glavnih umjetnika koji su bili pod ugovorima s raznim izdavačkim kućama, spriječio je Tefifon u postizanju duljeg uspjeha pa je nestao sa scene oko 1960.
