Pathé cilindri bili su jedna od najvažnijih serija fonografskih cilindara proizvedenih u Europi krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Razvila ih je francuska kompanija Pathé Frères, poznata po inovacijama u ranoj audio i filmskoj industriji i počela prodavati vjerojatno 1898. Cilindri su prvenstveno bili namijenjeni europskom tržištu, a razlikovali su se od konkurentskih Edisonovih cilindara po dimenzijama i tehnologiji. Proizvodnja Pathé cilindara započela je krajem 1890-ih i trajala do 1914., dok su se preostale zalihe ili male serije možda nastavile prodavati i do 1920. kada su gramofonske ploče počele preuzimati dominaciju na tržištu. Pathé cilindri nudili su dulje trajanje zapisa, s prosječnim trajanjem od 3 do 4 minute, a kasnije su uvedeni i modeli s proširenim kapacitetom. Repertoar na Pathé cylindersima je isključivo francuski.

Materijal i tehnologija
Pathé cilindri izrađivani su od voštanih materijala, no kasnije su uvedeni cilindri s trajnijim premazima. Za razliku od Edisonovih cilindara, Pathé je koristio veću širinu i promjer, što im je omogućavalo dulje trajanje zapisa. Također, Pathé je eksperimentirao s tehnikom lateralnog i vertikalnog rezanja utora, što ih je činilo tehnički jedinstvenima. Pathéov proces snimanja bio je jedinstven po tome što su snimke izvorno bile napravljene na velikim “master cilindarima” i potom presnimljene na različite formate diskova i cilindara. Proces presnimavanja ponekad je rezultirao lošijim zvukom u usporedbi s zvukom Edisonovih cilindara. Uz standardne cilindre od 2 1/4″ x 4″, Pathé je proizveo i Salon cilindre od 3 1/2″ x 4″.

Povijesni značaj
Pathé cilindri bili su ključni za popularizaciju snimljene glazbe u Europi. Njihova dostupnost i širi katalog izvođača učinili su ih konkurentnima na tržištu. Pathé je također bio pionir u korištenju cilindara za snimanje opere, klasične glazbe i popularnih šansona. S tržišta su ih istisnule gramofonske ploče.